Na 56-om km puta Sarajevo-Tuzla, u živopisnoj kotlini, na obalama rijeka Stupčanice, Bioštice i Krivaje smješten je grad Olovo. Središte je istoimene općine koja danas broji oko 13 hiljada stanovnika. Poznat po svojoj bogatoj prošlosti, između ostalog i kao važno mjesto na karavanskom putu koji je vodio od Jadranske obale do Ugarske, Olovo se i danas nalazi pored samog magistralnog puta M 18 izgradjenog 1958. godine.
Historija Olova
U pisanim dokumentima Olovo se prvi put spominje 1382. godine pod imenom Plumbum (lat.-Olovo) što potvrđuje navode da je ovaj grad dobio ime po rudi Olova. Tako u XIV i XV stoljeću Olovo je bilo poznati rudarski i trgovački centar sa unosnom carinom. Što zbog prestanka eksploatacije olovne rude, još više zbog krupnih historijskih događaja, nacionalna struktura stanovništva mjenjala se kroz protekla stoljeća. Najveći dio stanovništva Olova krajem srednjeg vijeka činili su Sasi kao rudari, te razni trgovci i obrtnici iz Dubrovnika i Dalmacije. Upravo na njihovu inicijativu u drugoj polovini XIV vijeka, dakle u doba Tvrtka I u Olovu je sagrađen samostan Svete Gospe, koji danas predstavlja najstarije Gospino Svetište na Balkanu. Ovaj vjerski objekat i danas je stjecište velikog broja vjernika katolika iz svih krajeva BiH i Hrvatske.
Dolaskom Turske u Olovu se povečava broj muslimanskog stanovništva koje početkom XVI stoljeća gradi džamiju na lokalitetu današnjag naselja Gornje Olovo, a već u XVII vijeku muslimani čine tri četvrtine stanovništva u Olovu. Vjerovatno zbog plahovitih planinskih rijeka (Bioštice – što dolazi iz Knežine i Stupčanice iz vrela kod Han Pijeska) koje su u proljeće plavile okolna polja, naselje Donje Olovo nastalo je tek u XX stoljeću. Razvoju Donjeg Olova, odnosno današnjeg gradskog jezgra, nakon okupacije Austro-ugarske, znatno je doprinijela izgradnja pruge Zavidovići – Olovo – Han Pijesak. To ujedno predstavlja početak planske eksploatacije bogatih olovskih šuma, što i danas predstavlja osnovni privredni resurs. O čuvenoj olovskoj banji i njenim nadaleko poznatim ljekovitim svojstvima pisao je i nobelovac Ivo Andrić u svojoj pripovjetci “Čudo u Olovu”.
Osim otvorenog bazena na samom izvorištu, olovsku banju danas uspješno koristi Javna zdravstvena ustanova “Banja Aquaterm”. Hrvatskim katolicima je Olovo je znamenito po crkvi gospe Olovske, koje se nalazi u Gornjem Olovu. Ova crkva se smatra jednom od najstarijih na balkanu. Te se katolici svake godine prilikom vjerskih obreda okupljaju u ovoj crkvi.
Bogati šumski kompleksi, čiste planinske rijeke i prekrasni pejzaži pravi su raj za lovce, ribolovce, planinare i sve ostale zaljubljenike prirodnih ljepota.
Danas se općina Olovo prostire na 408 km2 i ima oko 13 hiljada stanovnika, a administrativno pripada Zeničko – Dobojskom kantonu.