Olovo leži na sastavcima krakova Stupčanice i Bioštice koje čine Krivaju. Gravitacijska povezanost Olova prema sjeveru i sjeverozapadu ide riječnom dolinom Krivaje, prema sjeveroistoku riječnom dolinom Stupčanice, te prema jugu i jugoistoku riječnom dolinom Bioštice. U svim ovim pravcima cjelokupno područje oko rijeka sa prekrasnim prirodnim motivima predstavlja turističku vrijednost. Klisura u Ćudima, izletište Zeleni Vir, Ponijeračka pečina, Banja na Krivaji, samo su neki prirodni dragulji, nažalost još uvijek nedovoljno ili nikako iskorišteni. Poseban turistički potencijal ipak predstavlja olovska Banja čije izvorište u gradu ima kapacitet 60 l/s sa temperaturom od 36 stepeni i potvrđenim ljekovitim svojstvima u liječenju reumatizma, raznih kožnih bolesti i neuralgija.
Turizam
Ovo bogatstvo nažalost samo je jednim malim dijelom iskorišteno, jer ostatak ovog neprocjenjivog prirodnog blaga nepovratno otiče sa vodama Krivaje.
Planinske rijeke Stupčanica i Bioštica svojim ljepotama privlače od maja do septembra veliki broj ljubitelja sportskog ribolova, kao i ostale brojne ljubitelje netaknute prirode. Olovske rijeke bogate pastrmkom, lipljanom, mladicom, skobaljem, klenom i drugim ribljim vrstama predstavljaju pravi raj za ribolovce.
Bogate olovske šume, s druge strane predstavljaju raj za lovce, koji se na ovom području susreću sa brojnim vrstama visoke i niske divljači. Posebno izdvajamo medvjede, vukove, divlje svinje,srne, lisice, zečeve, kune, vidre, tetrijebe, jarebice…
O uzgoju i zaštiti ribljeg fonda i divljači danas se brinu Sportsko-ribolovno društvo »Orlja« i LD «Tetrijeb».
Za one, pak, koji nisu ni lovci niti ribolovci u prekrasnim pejzažima pored rijeka, ali i u planinama i bogatim olovskim šumama također će naći bezbroj mogućnosti za rekreaciju. Ipak predlažemo kontakt sa planinarskim društvom «Smolin» Olovo čiji članovi isto tako rade na zaštiti prirodnih ljepota, uvijek spremni da predlože i pokažu prave destinacije.
Područje Olova sadrži i obilje kulturno-historijskih spomenika kako iz daleke prošlosti, tako i iz novije epohe. Obelisk kao jedan od najstarijih kulturno – historijskih spomenika je spomenik čija starost još uvijek nije precizno procjenjena, a on predstavlja tipičan primjer nebrige lokalnih vlasti o spomenicima. Naime, ovaj spomenik je zarastao grmljem i veoma je nepristupačan prilaz. Ništa se nije poduzelo u cilju zaštite ovog spomenika od vremenskih nepogoda. Crkvište kod Bakića je jedno od najstarijih na Balkanu, a o njemu djelimično vode brigu malobrojni katoloci iz Olova, koji također vode brigu i o, u ratu neoštećene crkve Svete Gospe u Olovu kao jedne od najstarijih crkvi na Balkanu.
Sjedište je istoimene općine koj danas broji oko 13 000 stanovnika. Poznat po svojoj bogatoj prošlosti, između ostalog i kao važno mjesto na karavanskom putu koji je vodio od Jadranske obale do Ugarske, Olovo se i danas nalazi pored samog magistralnog puta M-18 izgrađenog 1958. godine. U pisanim dokumentima Olovo se prvi put spominje 1382. godine, pod imenom Plumbum (lat. olovo) što potvrđuje navode da je ovaj grad dobio ime po rudi olova. U XIV i XV st. Bio je poznati rudarski i trgovački centar sa unosnom carinom. Što zbog prestanka eksploatacije rude olova, još više zbog krupnih historijskih događaja, nacionalna struktura stanovništva mijenjala se kroz protekla stoljeća. Najveći dio stanovništva Olova krajem srednjeg vijeka činili su Sasi kao rudari, te razni trgovci i obrtnici iz Dubrovnika i Dalmacije. Upravo na njihovu inicijativu u drugoj polovini XIV vijeka, dakle u doba Tvrtka I, u Olovu je sagrađen samostan Svete Gospe, koji danas predstavlja najstarije Gospino Svetište na Balkanu. Ovaj vjerski objekat i danas je stjecište velikog broja vjernika katolika iz svih krajeva BiH i Hrvatske. Dolaskom Turske u Olovu se povećava broj muslimanskog stanovništva koje početkom XVI stoljeća gradi džamiju na lokalitetu današnjeg naselja Gornje Olovo, a već u XVII vijeku muslimani čine tri četvrtine stanovništva u Olovu. Danas, veliki broj muslimana širom Bosne i Hecegovine dolazi na dove koje organizuje IZ Olovo, a najpoznatija je Šehidska dova u Solunu. Vjerovatno zbog plahovitih planinskih rijeka (Stupčanice iz vrela kod Han Pijeska i Bioštice što dolazi iz Knežine) koje su u proljeće plavila okolna polja, naselje Donje Olovo nastalo je tek u XX stoljeću. Razvoju Donjeg Olova, odnosno današnjeg gradskog jezgra, nakon okupacije Austro-Ugarske, znatno je doprinijela izgradnja pruge Zavidovići – Olovo – Han Pijesak. To ujedno predstavlja početak planske eksploatacije bogatih olovskih šuma, što i danas predstavlja osnovni privredni resurs. U čuvenoj olovskoj banji i njenim nadaleko poznatim ljekovitim svojstvima pisao je i nobelovac Ivo Andrić u svojoj pripovjetci Most na Žepi. Osim otvorenog bazena na samom izvorištu, olovsku banju danas uspješno koristi Javna zdravstvena ustanova “Banja Aquaterm”.
Takođe, kada je riječ o turizmu, moramo spomenuti i tradicionalni Olovski festival folklora koji svake godine okuplja veliki broj posjetitelja širom Bosne i Hercegovine, a do sada se redovni gosti bili i pripadnici nekih folklornih društava iz Hrvatske. Dani folklora traju samo jedan da, što je velika greška imajući u vidu veliku posjećenost. Takođe vrijedno je spomena i koride koje se održavaju svake godine, koje takošer okupljaju veliki broj posjetilaca.
Bogati šumski kompleksi, čiste planinske rijeke i prekrasni pejsaži pravi su raj za lovce, ribolovce, planinare i sve ostale zaljubljenike prirodnih ljepota. Danas se općina Olovo prostire na 408 km2 i ima oko 14 hiljada stanovnika.
Olovo je iznad svega grad ljudi širokog srca za sve dobronamjerne ljude, ali i grad koji je kroz vijekove, a posebno tokom posljednjeg rata, ponosno prkosio svim neprijateljskim nasrtajima.
